Ón tjeden se Đurina svija hudo držâla. V jutro je né štela jesti, na vęčer néti piti vodo. I kaj boš vę?! – Đura je zvâl mesâra i – mórali so koliniti. Pólovico mesa je déla nasâljat – ka bodo ga potlli selhali, jer Đura je nor za selhanim i sušenim, a hajdi toga so deli f presvuršt jer Đura je nor za prezvurštom!

Sida mo je govorila: “- Đura, to nav dobro! – Vę je létno vréme! Toplo je! Meso nębre stâti! Vę se prerada i selharanj ne délajo! More se pokvâriti! – Bole ka sę dénemo f škrijo!”

Đura je rękel: “- Ništa! – Kakše bi to bile koline – ka ga naj bilo selhanoga mesa i prezvuršta?! To mora biti, makar kolinimo sredi leta!”

Tri dni po kolinaj, Sida je v gajko dolévala vodo na meso šteri je nasâljala f koriti. Doli na taraco, pólek korite je bil i prezvoršt, na jęmo deska i gori veliki kamen.

Vuto vréme, kak je obračala meso, na vrâta je pozvonila Oršošova Sabina! Prosila jo je:

“- Drâââga Sidika, dej mi ga nešteri falâček mesa jerbo so mi deca lačni!”

Sida ji je dobrodušno vrezala falâček podgrline i dvé rębre.

Sabina si je déla meso f tórbo, pa veli Sidi: “- Sidika, dęj mi ga i ficlek prezvoršta, jer imam bormeš sędem dece! Laaačni só! Dęęęj mi ka jim doma odma neka dâm za jesti!”

Sida ji je vrezala i falat prezvoršta!

“- Fâââ ti Sidika, Dęj ti Bog duši zdravje i veselje, ka boš dugo živa i zdrava i ti i tvoj Đurek!”

Za dvâ dni ji je znova Oršošova Sabina pozvonila na vrâtaj!

Sida zide vum i pita jo: “- Kaj si pâk dojšla? – Pred pâr dni sam ti tulko toga dâla!”

Sabina ji veli: “- Drâââga Sidika, v nevóli sam! Fčęra navečer je bormeš dojšel črléni križ i pętero od sędem dece i móža Markija so otpęlali v bolnico! – Céli dén so povračali i bolel jih je želódec! I v bolnici so jih zastavili … Drâââga, lubléna, dęęęj mi ga neka!”

Sida pripre vrâta, odide f kuhjo dé je sedel Đura, za sobom zapre vrâta i počne stiha povédati Đuri: “- Đura, ciganici sam pred dvâ dni dâla falâček mesa i falâček prezvoršta i sâ so ji deca zbetežala i móž i si so v bolnici, povračajo i črévo jih boli! – Jâ sam ti rękla ka bo se toti prezvoršt pokvâril, a i meso, jer so prevelike vročine … i to nębre biti dobro…!

Đura zmâhne z rókom: “- Kaj me brige! – Napravi kaj očeš!”

Sida se vrne k vrâtaj i veli Oršošovi Sabini: “- Pa kaj ja znám … znâš … mi smo se mesa več prenajeli … a i doktor na bráni radi tlaka i masonóči … i šečera… Čé očeš, jâ ti dám več mesa … pa i prezvoršta … Ali pazi! – Sę kaj dobiš moraš dobro sprekuhati ili spęči … Otpri tórbo!”

I Sida joj je naklâla mesa kulko ji je zišlo f tórbo i – céloga prezvoršta!

“- Fâââ ti Sidika, Dęj ti Bog duši zdravje i veselje, ka boš dugo živa i zdrava i ti i tvoj Đurek!”

Za dvâ dni je znova Sabrina bila na vrâtaj. Prosila je Sido kaj ji d’â išče ono kaj ji je ostalo, ako so več – mesa prenajeli … a i doktor na bráni radi tlaka i masonóči i cukora …

Sida ji je namętala f torbo – sę kaj je ostalo.

“- Fâââ ti Sidika, Dęj ti Bog duši zdravje i veselje, ka boš dugo živa i zdrava i ti i tvoj Đurek!”

Sida je nazâdje išče Sabino pitala: “- Čuješ, a kak so ti deca i móž? Bódo ozdravili?”

Sabina ji veli: “- Aaa, jęso, zdravi so! – To so se najeli zelérni jaboki, a of moj je išče na to spil bormeš dvâ litri nešnega lajskoga délanca i bilo je sima zló! – A kaj moreš Sidika!?”