Za Valentinovo so deca f škóli meli priredbo. Đura, Pepi, Fęri i Drago imajo deco i vnuke, ki so jih pozv’ali na prectavo. Bilo je lépo i vesęlo! Da je prectava minola, onda so deca i učitelice trucali lude šteri so bili na prectavi, s prfkačaj štere so – ftičeki spękli!

Đura si je z dvâ prste zel jęnoga prfkača!

Pepi se je zas’uknol i vučitelici je ovak rękel: “- Gospođa drogarica, jâ vam ne jém slatko radi šečera! Znâte, vutaj léta se moramo brigati za svoje zdrâvje! – Mi si hráno zbiramo!”

Drago je isto tak rękel: “- Bez zamere gospođa drogarica, ali jâ nęsmim! – Znâte, čuvlem se!”

Fęri je učitelice rękel: “- Néti govora! – Ne pijem tablete, ali šečer mi je visoki! Nęęsmim!!”

Konec meseca je pre načelniko opčine Daniji bil prijem za Udrugo “Penzijoneri”. Načelnik jih je pozdravil, održal jim govora, a onda je penzijonére punudil z narezanim suhim jez’ikima.

Đura si je zel dvâ kruhe, šmutek jez’iki, dvâ vugorke, napr’avil si sendviča.

Pepi je rękel načelniko: “- Gospon načelnik najte se srditi, ali jâ vam to nęsmim jesti! Imam pov’išenoga tlaka i pâzim se! – Mi smo vam odgovorni ludi! – Brigamo se za svoje zdrâvje!”

Drago je isto tak rękel: “- Fâla gospon načelnik – kak da bi! – Moj doktor mi je rękel da mi to ne prepor’učuje! – Bez zamere, ali jâ sam odgovoren! – Mi vam se brigamo za svoje zdrâvje!”

Fęri je takâj né štel néti ščipico i rękel je: “- Nęęęsmim, gospon načelnik! – Doktor mi je zabránil! – Čé se nęsmi – te se nęsmi! – Jâ to pošt’ujem! – Tre se brigati za svoje zdrâvje!”

Ovo Fašijsko nedelo so po jutr’ešji meši moškârci bili na farofo. Župnik je zvâl ka se z jimi dogovori, kaj bodo z farofskaj gor’icaj, jer so se čokoti počeli suš’iti! Na stol je dél ténko narézano carsko meso. Masno, ali je tečno dišelo i faj je zgl’edalo! Ponujal jih je – dečki zémite si! Đura si je zel pâr šniti i falat kruha.

Pepi se obrnol g župniko i rękel: “- Gospon veličasni, néti slučajno!! – Męni so doktori rękli da imam povišeno masnočo i da je bole ka masno opče ne kóštam! – I jâ se toga držim!”

Drago se previjal pred župnikom: “Fâla vam lépa – kak da sam j’e! – Vel’i mi doktor da je né dobro jesti masno, da mi to smeta na srce, bubrege i jetra! – Jâ se toga držim – i ne jém!!”

Fęri je takâj rękel: “- Drâgi gospon veličasni, jâ sam se zdâvja toga ostavil! – Pâzim! – Drž’im se ręda! – Znâte, bez zamere, ali mi vam se brigamo za svoje zdrâvje!”

Išli so dimo. Spom’inali so se o sęmo. Đura jih je pozval f krčmo “Kata – rajska vrâta”, na žgan’ico – ęm je dénes Fašinska ned’ela.!

Né Pepi, né Fęri, né Drago so né išli, ręč da je blizo obed, pa da “žénske čâkajo z ob’edom!

Te jim je Đura rękel išče i tó: “- Dečki, za dvâ dni je Fašnik i móramo se dogovoriti s Katom, ęli bómo lestos meli Fašnika, kak sako leto dovezar, ęloi namo?! – Jâ očem znati! To je prékzutra, a letos sam jâ na redo za organizérai bâla i plat’iti veče’erjo za sę!

Dečki so rękli: ” – Bómo išli! – Ali letos si ti na redo i ti s Katom to sę réši!- Dobro?”

“- Dobro!”

Đura je dišel sám f krčmo. – S Katom se je za jih osem, za Fašinsko več’erjo dogov’oril i nar’učil ovâk: za predjelo – mlečeca na octo; juho – jęjcovo f šteri se kuhajo jęjci; za glâvno jesti – popârjene koprive vu vlastitim safto; za šalâto – divjega luka z koprom; za desert – debelâka na cmęro! Pili bodo čaja od hačunovoga koréja, bez cukora!

– Kaj gut što ręče ali, Đura se pobr’igal za zdrâvje svojih prij’ateli!