Sida je déla pred Đuro lónca z obedom: slâtko repo s paradajzom. Đura je sedel pred lóncom i pred tajérom i – gómbal: “- Kaj … sam tó … Prâzno? – A nutri nič … nikša hrga?”

Sida se zadrla: “- Čé očeš ječ, a čé nečeš – ne móraš! – Bez truca se ponuca!”

Đura se zabezeknol: “- Kaj krčiš?!  … – Da je nutri bâr nekši falâček mesa ili kóže … makar kakši cvirek … te bi to išlo …?! – Pa valda sam si po tulšim letima zaslužil ….?!”

Sida je zakričala: “- Ne móraš! – Bodi lačen! – Fęrtik! – Šlus!”

Okóli jęne vure je dojšel z šklóle vnuk Jožek i sel se je malo – pre baki Sidi, dok jęgovi japa i mama ne dójdo s posla. Sida je to iskoristila ka vnukeca ponudi z – finim obedom:

“- Jožek, sędi se! – Ti si sigurno lačen! – Skuhala sam fino slâtko repo s paradajzom! – Bóš malo jel?! – Fiiino ti je! – Sędi se k stolo! – Evoooo! – Tuuu je! – Déni si f tajér kulko očeš!”

Jožek je zafrknol z čobama: “- Nam jel, baka! – Nésam lačen! – Nečem jesti! – Imam dóma…!”

Sida se zasuknola kóli jęga: ” – Pa maaalo! – Fiiino je! – Nooo, zémi si! – Kóštaj! – Fiiino je!”

Jožek se stal od stola: “- Baka, nečem! – Nésam lačen! – Idem vum ritat lopto!”

Odvečer je dojšla sneha Vera z móžom Ivekom i z dve leti starim vnukecom Kadirom.

“- Baka, bote mi malo pazili dečkéra. Idemo f Čakovec! – Rersprodaja je! – Odma smo nazâj!”

Sida se rezvesel’ila vnukeco. Zela si ga je f krilo, čuvala ga i odma f tajér namętala slâtko repo s paradajzom, pa počela trucati vnukeca.

“- Kadirek, papaj! – Fiiino! – Ajde! – Malooo! – Nooo! – Fiiino je! – Paaapaj!”

Vnukec je tiskal zóbe skup, kręj se bračal od žličke i – né štel, i né štel, i néje štel jesti!

“- Deček, papaj! – Fiiino! – Otpri zóbeke! – Ajde! – Sam jęno žličiko! – No, probaj! – Finooo!”

Vnukec je né štel otprti zóbe i né štel néti kóštati! – Mórala se z jim meknoti od tajéra!

Odvečer se Sida sela kre punoga lónca slâtke repe s paradajzom štero je nišči né néti kóštal!!

– Kaj bo vę z jóm? – Čé Liza, Jula ili Ilka zazvedijo ka joj je nišči né štel jesti, réč bo da “Sida nęzna kuhati” da “kaj Sida skuha néti vrâg neče jesti” …!?

– Mislila je, mislila i – zmislila!

Zvâla je znova k stolo Đuro, pa mo veli: “- Stâri, hodi jést slâtko repo s paradajzom!  Pólek tajéra sam ti déla litra i vodo i kupico!”  Đura se mirno sel k tajéro i jel. Pojel je dvé porcije.

Zvâla je znova k stolo i vnuka Jožeka: “- Jožek, pusti lopto, hodi jést to kaj je baka skuhala! – Da se najéš, te pemo k Ilmijo f slastičarno i kupila bom ti štiri kugle sladoleda, kakšega si zbęreš! – Može?”  Jožek je dojšel k stolo i pojel punoga tajéra slâtke repe s paradajzom.

Onda si je znova zela v róke vnukeca Kadira i ovak mo povédala: “- Kadirek, Papaj! – Baka ti bo navinola crtanoga filma! – Evo! – Gledi! – Papaj! – Baka bo ti popévala: “dečko, ajde oladi, daj, daj, daj, daj…” Papaj Kadirek! – Vidiš, baka pleše, baka pleše po jęni nogi! – Papaj!, Gledi deček, baka se more prekopicnoti! Hooopala! – Papaj deček! …”

Dečkérec je tak pojel pun tajér slâtke repe s paradajzom.

Da je jestvina minola, Sida se sela pre prâznomo lónco, podbočila se i ovak si zdehnola:

“- Da ti pa vera i životo! – Več niti obeda nębreš zbaviti bez mita! – Pa kam to ide?!?”