Drago je mel pesa. Zapraf, kuso ka se zvâla Lola, ali jo je Drago f cârtajo zval Vuteska. Lééépa. Dobra kusa. Sę ga je poslušala. Na “dęj zdravo” je zdigla capo. Pazila je dvora. Rest’irala só gamad. Krę jęga je navék sed’ela pod brâjdaj. Da ga ga duže né bilo, letéla je pred jęga – ka bi ga skorom podrla, skočila je na jęga i sęga ga oblizala.

Jęgova Jula je toto kuso né trpéla i né trpéla! Vęč mo je deset pót rękla: “- Lifraj to z dvora! To samo lâja i lâja! Nikši hasen! Sam hránimo! I sę-po-sód dlaka! – Reskopa vrčâka, pogâzi mi cvétje … Zlifraj to … ili v gor’ice, ili k šintaraj ili … dęj nekomo ili …”

Drago je né štel čuti ka bi se réšil – takše dobre i vérne kuse.

Jęnoga dneva, da je tak grmelo ka se né ftegnolo bliskati, a óni so dišli zdóma na nekšo pečej’aro, kusa je, f smrtnomo strâho – zginola!

Nega je bilo dimo toti dén, né toti tjęden, né toti mesec… Đura je bil žalosten. Duplik je pušil. Hodil je po dvoro kak zmotani! Zgledal se na vrt … morti se vrne…

Jęgovi Juli je bilo srce na mesti. Napravila si je na dvoro móm tri “grobeke” cvétja. Na grunto se puno méje lâjalo. Poštar i dimničar so si zd’ehnoli da so zazv’edili ka jo več némajo.

Jęnoga dneva Đurin vnuk Francek dobež’i k Dragijo z mobitelom i kâže mo od pótni vrât:

“- Tetec â, glejte, vaš pes je â na sliki! V “Nedelisto”! Nekši z Puščin je v “Nedelist” poslal oglasa ka se je k jęmo dotępla – tota vaša kusa! Poslal je i sliko! Poględni jo! Tu je adresa!

Jula je to čula i vidla črez oblok. Pregor’elo ji je. Pogutnola je “kosmâto žabo”! Dragijo je rękla: “- Nejdeš nikam po toto kuso! Jâ jo nečem na grunto! Naj bó tam dé je j’e! – Šlus!”

Drago si je né premišlâval néti sekundo. Sel se je f svojega Opela i tpęlal se f Puščine.

Čim je dojšel na grunt totoga Puščinčara, jęgova kusa – Vuteska je skočila na jęga i obl’izala ga je od vuh do peti. Obedvâ so bili vesęli kak vušive gače. Čoveko, šteri mo je vrnol pesa, Drago se najlepše zafâlil i rękel da mo, čé treba kaj – i plat’i.

Čovek mo je rękel: “- Né treba nika platiti! Ali, počâkajte malo!”

Čovek je dišel f srójbo za pese, a za jim je dob’ejžalo – pet mali kujseki!

Đura se presenétil: “- Kaj je to?”

Čovek mo je rękel:”- To so vaši kujseki! To je Vaša tu skotila! To si sę – pęlate s kusom!”

Drago je bez réči del v aoto kuso i pet kujseki. Tpęlal jih je dimo.

* * *

Več tri tjędne se Drago i Jula ne spom’inajo.

Francek ne hodi k jim.

(Jęn)