Danas 30. listopada 2018. godine navršava se 85 godina kako su međimurski obrtnici spasili Stari grad u Čakovcu od rušenja.
Njega je kao dio Festetićevog imanja u Međimurju, zajedno s velikim prostranstvima okolnih šuma, godine 1923. otkupilo dioničko društvo “Slavonija” iz Zagreba, koje se bavilo otkupom i prodajom drveta. Nesporno je da je ovo dioničko društvo započelo s rušenjem Staroga grada kako bi prodali građevinski materijal, ciglu, crijep, kamen i drvo. Tako je srušen jugozapadni dio zida koji okružuje ovo znamenje, a o početku rušenja Staroga grada pisale su tadašnje zagrebačke “Novosti” 18. studenog 1932. godine u tekstu pod naslovom “Hoće li grad Zrinskih u Čakovcu biti sravnjen sa zemljom”.
“Udruženje zanatlija za srez Čakovec” je 30. listopada 1933. godine sklopilo Kupoprodajni ugovor sa “Slavonijom, društvom na dionice za industriju drva u Zagrebu”, za cijnu od “Dinara 340.000,- u gotovom novcu”. Obrtnički Fond je štednjom novaca od 1899. godine, tada raspolagao s 225.000,- dinara, a preostali dio novaca je prodavateljima isplatio u narednih pet godina, u deset anuiteta – po 17.500,- dinara.
Na taj način međimurski obrtnici su spasili Stari grad u Čakovcu od rušenja, koje je već započelo, i to u vrijeme kada ova građevina više nikoga nije zanimala. Ne treba posebno spominjati, kako su obrtnici Stari grad preuzeli u potpuno ruševnom i zapuštenom stanju, kada na njemu “nije bilo ni jednih poštenih vratiju ni prozora”.
Red je i da se spomenu obrtnici koji su proveli ovu kupoprodaju: Rudol Kropek, Franjo Puhr, Franjo Zemljić, Ernest Miklautz, Tomo Baranić, Franjo Zidarić, Stjepan Megla, Mijo Horvat, Elza Pečnik, Robert Lanji, Stjepan Kamper, Ivan Ladicki, Bela Lopić, Stjepan Trstenjak, Stjepan Terezić, Dragutin Döring, Josip Peitl, Vjekoslav Matjan, Ivan Vidović, Franjo Poznić, Vinko Črnčec, Ivica Vugrinec, Ivan Kelemen, Franjo Kolarić, Josip Smolec, Matija Videc, Tomo Magdalenić, Franjo Kermek, Ignac Horvat, Josip Lapuh, Branko Krsnik, Mijo Holenberger, Stjepan Šafarić, Koloman Juras i Franjo Hercigonja.
Vrlo je signifikantno za razdoblje poslije Drugog svjetskog rata što je iz gotovo svih registratora u Povijenom arhivu Čakovec nestala većina dokumentacije koja se odnosi na ovu veličanstvenu zaslugu međimurskih obrtnika. Ova zasluga obrtnika se nažalost, u skladu s javnim diskursom o privatnom sektoru, zanemaruje i prešućuje i danas, čak i u suvremenim povijesnim publikacijama. Međimurski obrtnici zaslužuju više.
Franjo Cimerman st.
