U redakciju Nedelista primili smo tekst objave roditelja, čije dijete polazi osnovni školu. U tekstu roditelj daje svoj pogled na trenutnu situaciju oko štrajka prosvjetnih djelatnika. Tekst objave prenosimo u cijelosti: ”
ŠTRAJK ILI STRIKE (udar)?
Nemojte zamjeriti na naslovu ovog posta. Zaista ne mislim govoriti o koeficijentima, visinama plaća, niti o (ne)pravednosti koja vlada u Republici Hrvatskoj. Svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, štrajkati (ako može), tražiti veća prava, boriti se za svoju struku, za ideale, za bilo što.
Zato i ja koristim svoje pravo da izrazim svoje mišljenje u vezi štrajka i organizacije nastave jer kao mama školskog djeteta, ne mogu i ne želim ostati indiferentna.
Bit ću sretna, a vjerujem i mnogi drugi, ako ostvarenje ciljeva postavljenih školskim štrajkom donese značajne pozitivne promjene u našem školstvu, ako se vrati dignitet učiteljima i profesorima, ako sve skupa bude jedna pozitivna “reforma”. No, bojim se da to ipak neće biti tako.
Od 9. 9. 2019. kada je počela školska godina, s današnjim danom kada vlada generalni štrajk u školama, protekao je ukupno 41 radni dan. Kako ne želim ništa generalizirati, opisat ću tijek razredne nastave u OŠ Nedelišće u koju ide moje dijete. Jedanaest dana nije bilo redovne nastave, a razlozi su sljedeći:
• 4.10.2019. nije bilo nastave jer su učitelji išli na izlet zbog Dana učitelja
• 7.10.2019. nije bilo nastave jer je 8.10.2019. bio državni blagdan pa se produžio odmor
• 10.10.2019. nije bilo nastave zbog štrajka
• 11.10.2019. nije bilo nastave zbog štrajka
• 16.10.2019. nije bilo razredne nastave zbog izleta (terenska nastava)
• 18.10.2019. nije bilo razredne nastave zbog izleta (terenska nastava)
• 28.10.2019. nije bilo nastave zbog štrajka
• 30.10.2019. nije bilo nastave zbog prvog ciklusa praznika
• 31.10.2019. nije bilo nastave zbog prvog ciklusa praznika
• 6.11.2019. nema nastave zbog štrajka
• 8.11.2019. neće biti redovne nastave zbog predstave
Pitam se:
1. Zašto spajati radne dane zbog dodatnog odmora?
2. Ako se štrajka, zašto onda izleti imaju prioritet, a ne nadoknada nastave? Izleti se mogu organizirati i u proljeće kad je vrijeme ljepše.
3. Ako se štrajka u ime viših i dobrih ciljeva, zar se ne bismo svi koji smo uključeni trebali naspram toga osjećati dobro?
4. Tko će se boriti za ljude čije su struke isto plemenite, časne, važne, a koji ne mogu štrajkati jer su u realnom sektoru, u privatnim poduzećima? Koji odlaze iz ove države jer su razočarani u sve vitalne sustave?
Istina je uvijek negdje u sredini. Mnogima koji imaju pravo na štrajk odgovara biti u sigurnoj zoni i ne žele riskirati izlaskom na tržište rada u drugačijem obliku.
Apeliram na sve obrazovne djelatnike da pokušaju shvatiti širi kontekst svojega djelovanja, poruku koju šalju onima na kojima svijet ostaje, a to su djeca.
Apeliram na škole da projekte koje djeca trebaju napraviti u sklopu kurikuluma organiziraju u školama za vrijeme redovne nastave, da potiču kod djece istraživanje i stvaralaštvo. Zbog pretrpanosti školskog plana, mnoge od tih “projekata” naprave roditelji doma. Ne zato jer djeca ne žele, nego zato jer je to često iznad njihovih mogućnosti. I onda to dijete dobije 5. Što smo s tim napravili?
Što bi se dogodilo kad bismo mi roditelji u ime zdravog razuma počeli bojkotirati i “štrajkati” vezano za takve projekte koji su nam pasivno nametnuti? Tu mislim na razne instalacije, vodiče i tome slično koji su uglavnom sami sebi svrha. Vjerojatno bi dijete dobilo 1. No, i to bi bilo bolje od ovoga kako je trenutno.
Za poplavu odlikaša nisu kriva djeca i roditelji, nego obrazovni sustav. Točka.
Zašto primjerice škola u Nedelišću ne osigura djeci da pojedini materijali budu pohranjeni u školi (papuče, pribor za likovni i sl.)? Nema mjesta? Ne bih rekla. Prije se radi o tome da bi se onda trebalo dodatno angažirati oko organizacije prostora. Mnogi od nas roditelja bi se rado odazvali radnoj akciji uređenja prostora za takve sadržaje samo da djeca ne moraju tegliti baš sve u školu.
Složit ćete se da ako svi svoje uloge budemo zaista odrađivali, nema potrebe za strah. Jedina caka je u tome da raditi na tome treba predano, strpljivo, suštinski i vodeći se ispravnim vrijednostima.
Hvala! Mama Marija ”
(Napomena uredništva: redakcija Nedelista ne promovira, i ne dijeli nužno stavove iznesene u tekstu, ali smatra dobrim čuti mišljenje svih uključenih strana. Autorica teksta poslala je tekst uredništvu pod punim imenom i prezimenom, te kontakt podacima. Fotografija je ilustracija iz arhive uredništva.)
