U redakciju smo primili dopis Hrvatske demokršćanske stranke – Podružnice za Međimursku županiju, koji prenosimo u cijelosti:
Aktualna situacija, mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraze Corona virusom su, među inim, pokazali neke (manji broj) dobre strane hrvatskog ustroja područne i lokalne samouprave, ali i na vidjelo dodatno iznijele manjkavosti takvog ustroja. Ovo je tek akutizirani razlog za nužno restrukturiranje organizacijskog ustroja države, koja je uslijed toga skupa, “spora” i neučinkovita, a kao takva je veliko breme (umjesto potpore) gospodarstvu, te samim time i direktno utječe na standard građana.
U pogledu županija, smatramo da sadašnje županije mogu opstati i mogu doprinijeti ravnomjernom razvoju i afirmaciji regionalnih osobitosti, ali nakon značajne redukcije općina i gradova, moraju zakonski dobiti šire ovlasti, u mnogome supstituirati neke dosadašnje ovlasti općina, koje ih jednostavno nisu u stanju konzumirati i provoditi. Što pak se tiče broja gradova i općina u Republici Hrvatskoj evidentno je da je taj broj višestruko prevelik, ne doprinosi razvoju i napretku, već je poligon za stvaranje neučinkovitog i birokratiziranog administrativnog aparata, koji postaje sam sebi svrha. U pravilu, umjesto da takve jedinice servisiraju građane i gospodarstvo, praksa je u principu obrnuta, građani i gospodarstvo financiraju birokraciju, a financijska sredstva se koriste za održavanje aparata, umjesto za nove projekte, programe i razvoj. Silom zakona, ukoliko za održavanje nedostaje novca, smišljaju se novi načini uzimanja novca, uključivši i zaduživanja u financijskim i sličnim institucijama, a te obveze postaju teret za bilo kakvo održivo i zdravo gospodarenje.
U vremenu stvaranja Hrvatske države takav ustroj je imao svoje opravdanje i potrebu, no kasniji razvoj situacije i niz sustavnih devijantnosti čiji je rezultat hipertrofija birokracije, daju čvrste argumente za hitnu reakciju i sveukupno restrukturiranje takvog modela.
Usporedbe sa razvijenijim i organiziranim državama glede toga su itekako poželjne i potrebne, no i naše dugogodišnje opažanje sustava je kvalitetna osnova za preustroj. U principu ne bi smjela postojati ni jedna jedinica lokalne samouprave koja ne može egzistirati samostalno (izuzetci mogu biti samo one koje su zbog ratnih događanja izrazito depopularizirane…) koja za financiranje koristi dodatna sredstva iz državnog proračuna, ili druge prihode.
Dvadeset sedam godina eksperimentiranja i provjere je previše vremena i krajnji je čas stvoriti politički konsenzus o potrebi revizije ustroja, a potom donijeti i političke i zakonodavne mjere za nužne promjene i redukcije.
Sadašnja epidemija i mjere u suzbijanju daju nam za pravo vjerovati da se te promjene mogu provesti relativno brzo i kvalitetno, do lokalnih izbora, ili najkasnije za dvije (2) godine (a to znači da bi mandati novoizabranih tijela lokalne samouprave bili skraćeni za polovicu). Isto tako je za vjerovati da sve političke stranke u Hrvatskoj žele učinkovitu i znatno jeftiniju lokalnu samoupravu.
Svakako da bi dosadašnja središta općina i gradova, koji to neće biti u buduće, zadržala neke potrebne i esencijalne dislocirane službe ili tijela, ali dakako u znatno smanjenom opsegu, a organizacija i funkcioniranje može biti po predlošku mjesnih odbora ili kotara.
Prijedlog Hrvatske demokršćanske stranke MŽ, za Međimursku županiju:
Gradovi:
1. Čakovec
2. Prelog
3. Mursko Središće
Općine:
1. Štrigova
2. Nedelišće
3. Podturen – Domašinec
4. D. Kraljevec – Goričan
5. Kotoriba – D. Dubrava
6. M. Subotica – Belica
Novi ustrojstveni oblici uključivali bi:
1. Grad Čakovec – sadašnje područje + sadašnje općine Šenkovec i Pribislavec
2. Grad Prelog – sadašnje područje + sadašnja općina Orehovica
3. Grad Mursko Središće – sadašnje područje + sadašnje općine Sv. Martin na Muri, Selnica i Vratišinec
1. Općina Štrigova – sadašnje područje + općina G. Mihaljevec i općina Sv. Juraj na Bregu
2. Općina Nedelišće – sadašnje područje + sadašnja općina Strahoninec
3. Općina Podturen – Domašinec – sadašnje područje općina + općina Dekanovec
4. Općina D. Kraljevec – Goričan – sadašnje općine
5. Općina Kotoriba – D. Dubrava – sadašnje općine + općine Sv. Marija i D. Vidovec
6. Općina M. Subotica – Belica – sadašnje područje općina
Ovim prijedlogom broj jedinica lokalne samouprave u Međimurskoj županiji bio bi smanjen za 60%, službe bi, gdje je to indicirano i propisano, postale profesionalne i posljedično kvalitetne i odgovorne, a broj službenika i drugih zaposlenika, te vanjskih usluga mogao bi se smanjiti za 30% do 50%.
Prijedlog, dakako, podliježe raspravi, eventualnim korekcijama i izjašnjavanju građana, no političke strukture moraju biti onaj čimbenik koji teži racionalizaciji skupe “države”, one koje odbacuju iracionalnost i populizam.
“Međimurski model” može se preslikati za područje čitave države (uz prije spomenute iznimke, premda i te iznimke u relativno kratko vrijeme to moraju prestati biti, što znači da središnja vlast mora provesti još neke strateške korake za revitalizaciju tih područja, a onda i na tim područjima mora vrijediti isti pravni okvir), a relativni brojevi pokazuju što znači ukoliko se broj gradova i općina u RH reducira za 60 % .
Kad pak se tim strukturnim reformama pridodaju reforme postojećeg državnog aparata, lustracija mnogobrojnih asocijacija, agencija i sličnih ustanova na državnom proračunu…, za vjerovati je da i bez smanjivanja plaća svim onima koji su potrebni za funkcioniranje države, moguće uštedjeti vrlo značajna sredstva, a državu optimalizirati i primjereno funkcionalno rekonstruirati.
Mr. sc. Franjo Cimerman, predsjednik
Hrvatske demokršćanske stranke –
Podružnica za Međimursku županiju
